Razgovor
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovPonosan kao mejt u ćefinama; adžo-Zahir poče:– Ratovi sve tužnije; sve silnije pjevaju u razrušenim grobljima istorije. Čovječanstvo krvari na granicama Islama. Križarske vojne ne prestaju; samo mijenjaju način i oblik.Brada mu sijeda. U ispranim očima ispisano iskustvo patnje. Iskulučena ruka dršće na lijepo oblikovanom štapu. Staračka pleća opustošena istrošenom snagom.– Ispričaj nam, adžo, o
Odlazak
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovDanas je primio treću pošiljku novca. Ranije dvije je potrošio, uglavnom, na kupovinu hrane. Sada mora nešto uraditi. Više puta se obraćao komandi jedinice molbom za posjetu porodici. Odgovor je uvijek bio neodredjen. Prošlo je tri godine kako ih nije vidio. Često sebe zatiče kako razmišlja da je medju nima sve gotovo. Medjutim, poslije novog
Obična priča
On 1. 03. 2020. by Rahim Šuċov– Ibrahime, zašto nećes da me vjenčaš – pitala me je tobože ljutito, kao nestrpljivo.– Već sam se vjenčavao i mogu ti reći da nije zanimljivo – odgovorio sam.– A zašto si pustio ženu da ide bez tebe po svijetu? Ostaviće te – htjela je da me naljuti. – Nego ti mene vjenčaj za svaki
Na rubu
On 1. 03. 2020. by Rahim Šuċov(Posvećeno Sabahudinu Vehbijinom) Misli mu čeprkaju po sjećanju. Naprave po dvije-tri praznine pa ponovo začeprkaju. U svakoj moždanoj vijugi se zadržavaju; provlače se kroz tajanstvenu i nepoznatu sivu masu; zaustavljaju se na čvorištima dobijajući konture; naprežu se do konačnog oblikovanja i ponovo se rasplinjavaju u mrklim moždanim komorama. Ponekad upadnu u nekakve crne rupe čije
Na brdu straha
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovProže ga tuga. Najradije bi zaplakao. Osjeća strašnu potrebu da govori bilo s kim; da otrese olovne misli što ga salijeću. Čini se sam sebi prazan; prazniji nego ikada. Beskrajna tuga i samoća. Ruke i sljepoočnice mu gore. Kao da ga hvata groznica. Prodje uz njega talas zime. Strese se. Strah ga sna. Strah ga
Autoradio
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovU stisku njegove ruke osjetih tračak dileme koju je uspješno skrivao maskom odlučnosti na licu. On, supruga i dvoje djece idu zauvijek u Novi Zeland. Tamo ga čeka posao. Čuvace ovce. Dovezao sam ih taksijem na Schiphol i pomogao im sa obimnim prtljagom do Martinerovog odjela u polaznoj hali. Tu smo se i pozdravili. ‘To
Pseto
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovČini se da je proljeće najprije krišom kroz četnicke linije ušlo u centar Grada, uklinilo se izmedju samih tramvajskih šina, da bi se onda nezadrzivo raširilo uz obližnja brda. Osvojilo je Grad preko kućnih krovova; prethodno provalivši u avlije; uguravši se u saksije sa cvijećem. Rascvjetava se Sarajevo! Rasipa se radost po namučenim mahalama; proliva
Autoradio (dorađeno)
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovU stisku njegove ruke osjetih tračak dileme koju je uspješno skrivao maskom odlučnosti na licu. On, supruga i dvoje djece idu zauvijek u Novi Zeland. Tamo ga čeka posao. Čuvaće ovce. Dovezao sam ih taksijem na Schiphol i pomogao im sa obimnim prtljagom do Martinerovog odjela u polaznoj hali. Tu smo se i pozdravili. ‘To
Herman
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovPetak veče. Vrijeme u sedmici kojem se taksisti najviše raduju. Treba ljude u grozničavom ritmu ‘pokupiti’ sa posla ili poslovnih predvikendskih razgovora, dovesti kući, a onda, opet, poslije večere odvesti u grad. Holandjani nikada ne izlaze autom. Njihova saobraćajna policija je nemilosrdna i kontroliše svaki značajni saobraćajni čvor u gradu. Ako su ti u krvi
San
On 1. 03. 2020. by Rahim ŠuċovU cik zore krenuh bos po rosi, duž polja u planini. Miluju me prvi zraci sunca i dašak svježeg vjetra. Prože me osjećaj da me je predio dotakao nježnim poljupcem skrivenih maštanja. Nade mi se probudile; vratili snovi iz rane mladosti. U dolini, daleko poda mnom – selo. Žitne njive ukliještene voćnim stabljikama se na
(P O)Č E T N I C I
On 1. 03. 2020. by Rahim Šuċov– U onim su kućama – reče vodič i pokaza preko žive ograde. Dva reda kuća postrojena kao na smotri. Ispred njih staro groblje. Otima se za mir svojih stanara dok uporno štekću puške. Cijepanje zraka propraćeno eksplozijom. Na trenutak puške ućute. Kao iz strahopoštovanja. Potom još žešće zagalame. Osjećam miris majskog jutra i neki